Budući da su dva francuska znanstvenika izolirala jedinstvenu slatku komponentu stevije - stevioside - 1931. godine, postupno su je odobrila glavna regulatorna tijela u raznim zemljama širom svijeta i sada je dopuštena za upotrebu u više od 100 zemalja na globalnoj razini.
U 1970 -ima i 1980 -ima Japan je počeo koristiti steviju kao zaslađivač za hranu i pića. Nakon toga, zemlje i regije poput Južne Koreje, Kine, Malezije i Latinske Amerike također su ga postupno počele koristiti kao zaslađivač.
U 2008, visoka - čistoća stevioside i reb a odobreni su kao GRAS (općenito prepoznat kao siguran) u Sjedinjenim Državama.
U 2008. godini, Food Standards Australia i Novi Zeland odobrili su uporabu steviosida i proširili svoj opseg u 2010. i 2017. godini. Sada su odobrene komponente steviosida proširene na sve glikozide izvađene iz stevije.
U 2010. godini, Zajednički stručnjak za FAO/WHO za aditive u hrani (JECFA) odredio je devet steviozida (s čistoćom veće ili jednake 95%) kao pogodno za upotrebu u hrani i pićima, te je utvrdio da njihov dopušteni dnevni unos (ADI) (ADI) da bi bio 0 do 4 milivis} na 4 milivaleta (visokog {visokih {visoko
U 2011. godini Komisija Codex Alimentarius (Codex) usvojila je steviosid kao dodatak za hranu i objavio standarde upotrebe hrane. Europska uprava za sigurnost hrane pregledala je svoju sigurnost i odobrila steviosid za upotrebu kao zaslađivač u regiji EU.

